Dragi naši prijatelji, korisnici i dobročinitelji,
Dan 26. svibnja poseban je za sve nas – na taj dan prije točno 14 godina započela je priča puna ljubavi, suosjećanja i nesebičnog davanja. Naša udruga osnovana je s jednom jasnom misijom: pomoći onima kojima je najteže, vratiti vjeru u čovjeka, i stvoriti zajednicu gdje nitko nije zaboravljen.
Iako smo danas puni emocija jer obilježavamo važnu obljetnicu našeg djelovanja, želimo vas obavijestiti da, zbog velikog opsega posla oko podjele paketa života, nismo u mogućnosti danas svečano obilježiti naš rođendan onako kako bismo to željeli – u ozračju zajedništva i radosti.
Proslava i prigodno obilježavanje ovog važnog dana bit će održani u nekim od narednih dana, čim se za to otvori prostor i okolnosti dopuste. O točnom datumu pravovremeno ćemo vas obavijestiti putem naše Facebook stranice i drugih kanala.
________________________________________
1. Kapi iz kojih je potekla rijeka
Prije četrnaest godina, u jednoj skromnoj osječkoj ulici, susjed gđe Štefice Čučak iznosio je boce mlijeka, brašno i šećer ispred svoje male trgovine. Ostavljao ih je pokraj ceste – tiho, bez riječi, za one koji nemaju. Ljudi su dolazili u sumrak, brzo uzimali paketiće i nestajali, zureći u pod da ne susretnu znatiželjne poglede. Sramili su se vlastite gladi.
Taj prizor pogodio je Šteficu pravo u srce. Pomislila je:
“Otvorit ćemo vrata gdje nitko neće morati šaptati svoju potrebu – mjesto bez srama, bez pitanja, bez osude.”
________________________________________
2. Ruka preko granice
Da bi san postao stvarnost, trebala je pomoć. Put ju je odveo u Maribor, do humanitarne udruge koja je već vodila socijalnu samoposlugu. Tamo je dočekalo razumijevanje, znanje i prijateljska ruka – jer istinska humanost ne poznaje granice. Slovenci su tada imali cenzus od 450 €; unatoč pravu na pomoć, mnogi su se stidjeli doći. O toj tihoj patnji pisao je i Glas Slavonije.
Ti razgovori učvrstili su Šteficinu odluku: Osijek mora dobiti mjesto gdje će dostojanstvo biti važnije od svake marke na računu.
________________________________________
3. Rođenje Rijeke ljubavi
I tako je 26. svibnja 2011. nastala Humanitarna udruga “Rijeka ljubavi” – prva socijalna samoposluga u RH. Krenulo je s nekoliko volontera i praznim policama, ali s beskrajnim povjerenjem u dobrotu ljudi.
Danas, 14 godina poslije, Rijeka ljubavi najveća je humanitarna udruga u Hrvatskoj. Kroz njezina vrata prošle su stotine tisuća ljudi, a u informatičkom sustavu evidentirano je:
• 970 obitelji – oko 3 000 članova
• više od 400 djece osnovnoškolaca
• bilo je 83 branitelja sada danas 25
• bezbroj bolesnih i nemoćnih čiji su se životi prelomili o rub siromaštva
________________________________________
4. Programi koji hrane tijelo i čuvaju dostojanstvo
Razdoblje u mjesecu Program Što nose paketi
Početak – sredina Obiteljski doručak mliječni i suhomesnati proizvodi
Sredina – kraj Paketi života hrana, higijena, kap nade
Svaki doručak i svaki paket govore primatelju: “Nisi sam.”
________________________________________
5. Brojke iza osjećaja
• 338 tona hrane (vrijednost 3 941 270,18 kn) spašeno je od otpada zahvaljujući donatorima i programu redistribucije.
• 15 milijuna kuna povučeno je kroz 5 EU (FEAD) projekta – svaki cent pretočen u pakete života.
• Ni jedan dan vrata nisu bila zatvorena, ni za vrijeme pandemije COVID-19. Volonteri su riskirali zdravlje kako bi 970 obitelji dobilo hranu, mlijeko i lijekove.
________________________________________
6. Lica rijeke
Za svakog tko je došao postoje priče koje nas oblikuju:
• majke koje djeci daju posljednju krišku kruha,
• djeca koja u torbu sakriju darovanu čokoladu da je ne vide prijatelji,
• branitelji koji su zbog srama spavali pod mostom, a danas rade kao volonteri i dijele pakete onima kojima je još teže.
Njihove suze, stid, ali i osmijesi – sve to teče u ovoj rijeci.
________________________________________
7. Snaga zajednice
Bez vas – nema nas.
Bez vrtićanaca koji skupljaju čajne kekse, umirovljenika koji od mirovine odvoje kovanicu, donatora koji anonimno ostave vreću krumpira na pragu, europskih projekata koji podižu ljestvicu solidarnosti – Rijeka ljubavi ostala bi samo ideja.
Zato danas slavimo svaku kap koja se slila u ovaj veliki, dobri tok:
• volontere koji su pretvorili vrijeme u ljubav,
• anonimne dobročinitelje,
• javne osobe, institucije i medije koji su širili glas,
• slovenske prijatelje iz Maribora koji su dokazali da humanost nema granicu.
________________________________________
8. Tužni spomen
U knjizi sjećanja čuvamo i imena onih kojih više nema: onih koji nisu izdržali teret siromaštva, onih čije su priče završile prerano. Za njih tečemo dalje.
U Hrvatskoj se godišnje baci više od 286.000 tona hrane, što iznosi oko 71 kilogram po stanovniku . Većina tog otpada, čak 76%, dolazi iz kućanstava, dok ostatak otpada na poslovni sektor .
Unatoč tome što Hrvatska ima jednu od najnižih stopa bacanja hrane po glavi stanovnika u Europskoj uniji, cilj je do 2028. godine smanjiti otpad od hrane za 30% . U 2023. godini donirano je oko 1.800 tona hrane, što predstavlja porast od 19% u odnosu na prethodnu godinu.
Ovi podaci naglašavaju važnost sustava doniranja hrane i uloge humanitarnih udruga poput “Rijeke ljubavi” u smanjenju otpada i pomoći potrebitima.
________________________________________
9. Poziv iz srca
“Budi human – budi čovjek. Jer vjera bez djela je mrtva.”
Ako imaš – podijeli višak.
Ako nemaš – podijeli riječ.
Ako ne možeš pomoći – barem nemoj okrenuti glavu.
rijekaljubavi.os@gmail.com
IBAN: HR51 2500 0091 1013 5062 5
Strossmayerova 68, Osijek________________________________________
10. Sretan nam 14. rođendan!
Danas ne gasimo svijeće – upalimo svjetlo za sve one koji još kucaju na vrata. Nek svaka nova godina bude tiša u suzama, bogatija u ljubavi i hrabrija u dobroti.
Tijekom 14 godina neumornog rada, Humanitarna udruga “Rijeka ljubavi” ostavila je neizbrisiv trag u životima tisuća ljudi. Pomoć je pružana ne samo pojedincima i obiteljima u potrebi, nego i cijelim ustanovama – od SOS Dječjeg sela u Ladimirevcima, brojnih vrtića, škola, domova za starije i nemoćne, do ustanova pogođenih krizama. Udruga je bila uz narod u najtežim trenucima – tijekom razornih poplava, potresa, pa čak i rata u Ukrajini, kada je slala konvoje pomoći onima koji su najviše stradali.
Za svoje predano djelovanje, udruga je primila više od 40 zahvalnica i priznanja, među kojima su brojne Povelje humanosti – kojih ima u izobilju – Pečat Grada Osijeka, priznanja Crkve, Caritasa i mnogih drugih institucija i organizacija. No najveće priznanje nisu plakete, već suze zahvale u očima onih kojima je pružena ruka spasa, osmijeh djeteta koje je dobilo obrok, tiho “hvala” starice koja je pronašla mir. To su najvrjednije nagrade – one koje se čuvaju u srcu.
S posebnom zahvalnošću i poštovanjem prisjećamo se pokojnog gradonačelnika Grada Zagreba, gospodina Milana Bandića, koji je svojim velikim srcem i razumijevanjem za potrebe najugroženijih ustupio našoj Udruzi na korištenje četverosoban stan u Zagrebu. Taj je prostor i danas dragocjeno utočište za obitelji koje putuju u Zagreb zbog liječenja teško bolesne djece – mjesto odmora, nade i predaha u najtežim životnim trenucima. Gospodin Bandić bio je duboko povezan s radom naše Udruge; četiri je puta posjetio naše prostorije u Osijeku i svaki put s iskrenim zanimanjem slušao potrebe ljudi kojima pomažemo. Također, četiri puta je sudjelovao na humanitarnim aukcijama slika koje je naša predsjednica Štefica Čučak organizirala s ciljem pomoći Caritasu – aukcijama na kojima je kupio više od 80 slika, pokazujući koliko je vjerovao u misiju dobrote, zajedništva i konkretne pomoći.
Neizmjernu zahvalnost dugujemo i našoj sugrađanki iz Osijeka, koja je plemenito ustupila svoj stan na Jugu 2 nakon preseljenja u Split. Taj stan i danas koristi teško bolesna majka koja se bori s multiplom sklerozom, zajedno sa svoje troje djece. U toplini tog doma, koji je postao simbol ljudske solidarnosti i nesebične ljubavi, pronalaze mir, sigurnost i snagu za nove dane.
Našem radu i nastojanjima pridružila se i bivša predsjednica Republike Hrvatske, gospođa Kolinda Grabar-Kitarović, koja nas je više puta posjetila, otvorena srca saslušala našu priču i potrebama korisnika pristupila s dubokim razumijevanjem. Svojim osobnim donacijama i prisutnošću dala je snažnu podršku našoj misiji te potvrdila koliko je istinska humanost bez granica, kada je vođena empatijom i ljubavlju prema čovjeku.
Ova imena, ovi susreti i plemenita djela ostaju urezani u srce naše Udruge kao trajni dokaz da dobrota živi – kad god se ruka pruži, kad god se srce otvori, kad god se čovjek odluči biti čovjek.
Vaša “Rijeka ljubavi” – s ljubavlju, do posljednje kapi.
