“Kad bi svi ljudi na svijetu, baš kao sva djeca na svijetu, odlučili da : poštuju jedni druge, da budu bliski uz radosti i tuge, da dijele i zadnji zalogaj, da im u oku zablista isti sjaj, da se ljubav u srcima množi, da se ne dijelimo po imetku i koži, da se međusobno darujemo, ponekad skupa i blagujemo, da nam misli budu uz udruge dok su u boli i prepuni tuge, da nam ljubavi ne bude kraja već da smo puni suosjećaja, da nam sunce svima isto sija, da radimo drugima što i nama prija, da budemo kao djeca mala i za poklon svaki da kažemo hvala, da nam srca ostanu čista i da nam sreća u očima blista… Učimo od djece što igrat se znaju, i nakon svađe mire sr na kraju. Jer ljubav u njima jača je od svađe, i uvijek se društvo za igru nađe. I složni su uvjek u vrijeme svako, pa zar ne bi i mi onda mogli tako??? Kad bi svi ljudi na svijetu, baš kao sva djeca na svijetu, odlučili…. ali i držali se odluke, svijet bi bio za sve puno drugačiji, ugodniji i komotniji, bez napetosti. Ugledajmo se na zaigranu djecu koja se ne mrze i nisu zlopamtila već kroz igru dokazuju složnost i spremnost za pomoć i akciju…..
