Danas smo zatvorili vrata još jedne podjele paketa života, s teškim srcem i suzama u očima. Naš mali prostor ponovno je bio ispunjen ljudima – majkama s djecom, umirovljenicima sa štapovima, očima koje traže razumijevanje, dlanovima koji mole za malo dostojanstva, i srcima koja još uvijek vjeruju u dobrotu.
Svaki susret, svaki osmijeh, svaka priča ostaje s nama. Jer ovo nije samo pakiranje hrane – ovo je borba protiv gladi, protiv zaborava, protiv nepravde. I dok spremamo stolove, dok zatvaramo vrata hladnjaka, znamo da iza njih ostaje nešto mnogo veće – ljubav, briga i obećanje da ćemo se ponovno vratiti.
Zadnji dan podjele ne znači kraj – on je samo tiha pauza do sljedeće prilike da budemo oslonac onima koji nemaju nikoga. Svaka vrećica hrane bila je poruka: “Nisi sam.” I dok mnogi odlaze s rukama punim, mi ostajemo s dušom ispunjenom zahvalnošću što smo još jednom bili most između potrebe i nade.

Zajedno gradimo svijet u kojem nitko ne smije ostati gladan.
S ljubavlju, do iduće podjele…
Vaša Rijeka ljubavi 
