Korizma je razdoblje pokore i odricanja, vjernici su pozvani postiti, moliti, činiti što više milosrdnih djela. Siromaštvo ne poznaje granice dobi, spola, vjere ili religije,a čovjeka ponižava. Nije Bog stvorio siromaštvo ono je posljedica ljudske oholosti i pohlepe. Mnogi ne žele priznati da u našem gradu postoji preko 10.000 socijalno ugroženih građana. Dugi redovi pred vratima Udruge govore da se problemom siromaštva i neimaštine bore mlade obitelji, starije osobe, umirovljenici, nezaposleni i osobe s invaliditetom. Hrabro i ustrajno se borimo zajedno s našim korisnicima za ono malo dostojanstva kojeg svaki čovjek zaslužuje. Osobe iz javnog života, političari koji posjećuju našu Udrugu istupajući pomažu nam ukazati na problem našeg društva. Stati uz naše korisnike,čuti njihove boli,čuti probleme s kojima se Udruga svojim svakodnevnim radom suočava, nešto je na čemu možemo zahvaliti ne tako velikom broju javnih osoba. Postoje oni koji se rado odazivaju našem pozivu i sudjeluju u aktivnostima Udruge,zajedno sa nama iznalaze načine kako pomoći brojnim korisnicima koji su svakog dana pred našim vratima. Kucamo na mnoga vrata ne bi li pronašli pomoć za svoje korisnike,a skrbimo za 1320 obitelji / blizu 3450 članova obitelji i 680 djece/ Na žalost projekt „Ublažavanje siromaštva na području Grada Osijeka“ 30 rujna 2017 god. zatvoren,a novi još nije odobren i nalazimo se već 5 mjeseci u velikim problemima, a siromašnih je sve više i više. Današnji svijet sve je dalje od toga da u njemu makar približno budu jednaki svi građani u dostojanstvu. Jedino smo mjesto u Gradu Osijeku gdje se na jednom mjestu javno okupi svakog mjeseca preko tisuće ljudi. Tu masu ljudi nemoguće je izbjeći i ne vidjeti. Treba preživjeti i ne stidjeti se prehraniti svoju obitelj uz pomoć drugih. Treba se stidjeti OKRETANJE GLAVE od onih koji pružaju ruku za pomoć, treba se stidjeti prešućivanja siromaštva koje zadire u domove obitelji,škole,vrtiće. Ti ljudi trpe kršenje ljudskih prava, odnosno njihova prava nisu ostvarena. Građani našega grada ne mogu živjeti od ispraznih riječi i obećanja. Nakon mirne reintegracije svi Osječani su vjerovali da će se Grad oporaviti, da će živjeti radosni i opušteni, imati normalan život. Nadali smo se da će poslijeratni Osijek procvasti I gospodarski, kulturno, znanstveno i vjerski kad ono: u Osijeku se dogodio SOCIJALNI KOLAPS, da su redovi ispred humanitarnih udruga, siromaštvo, beznađe, koje se kao magla širi u mislima i srcima Osječana. Mladi sa obiteljima odlaze,škole sve praznije, razredi sve malobrojniji toliko pitanja – ostaju bez odgovora. Svim siromašnim građanima treba čestitati,odati priznanje da uopće uspijevaju živjeti i preživjeti u takvom svijetu u kojem su svedeni na brojke u statistici Život je dar Božji, činimo dobra djela , širimo ljubav u našim srcima svuda oko nas.
Mir i dobro uz Božji blagoslov želi Vam „Rijeka ljubavi“
Osijek, 06.03.2018 Predsjednica Udruge: Štefica Čučak
