Duboko nas je dirnula u srce tužna životna priča naše sugrađanke, koja se odriče od sebe i djeteta kako bi pružila pomoć obiteljima u socijalnoj potrebi.
Majka sam dječaka od 10 godina. Ne radim i imam primanja 1300,00 kuna. Zahvaljujući obitelji, niti moje dijete niti ja nismo gladni. I dok sjedeći zatvorena u svoja cetiti zida, moje misli putuju prema Irskoj kao zemlji spasa, gledajuci Vasu burbu i priče ljudi koji gladuju, shvacam da moja tuga i strah nisu samo moji. Na žalost, sad nas je vec cijeli ocean. Teske zivotne price gdje čovjek jede meso sa poda, curice koja svoje pecivo daje mami znajući da obje gladuju i sve ostale price tuge i ocaja, slomile su mi srce! Djelomčno radi suosjećanja a djelomično radi djela dobrih ljudi koji jos postoje na ovome svijetu a na čijim se licima ocrtava nada i snaga našeg Isusa Krista. I zato Vam ja, kao mali i siromašan čovjek zelim zahvaliti sto postojite i sto vec godinama živite život pomazući drugima, tj što živite život kakav smo svi mi trebali i trebamo živjeti! Molim Vas da mi pošaljete broj racuna na koji Vam mogu uplatiti moju skromnu donaciju…Iako nemam mnogo, željela bih Vam bar na neki način pomoći…
S poštovanjem!
U Osijeku, 31.10.2017.
Predsjednica udruge: Štefica Čučak
