Mnogi ne žele priznati da u našem gradu živi više od 10 000 socijalno ugroženih građana. Dugi redovi pred vratima naše udruge govore da se s problemom siromaštva i neimaštine bore mlade obitelji, starije osobe, umirovljenici, nezaposleni, osobe s invaliditetom.
Hrabro i ustrajno se borimo zajedno s našim korisnicima za ono malo dostojanstva kojeg svaki čovjek zaslužuje.
Osobe iz javnog života, političari koji posjećuju našu udrugu, javno istupajući pomažu nam ukazati na problem našeg društva. Stati uz naše korisnike, čuti njihove boli, čuti probleme s kojima se udruga svojim svakodnevnim radom suočava, nešto je na čemu možemo zahvaliti ne tako velikom broju javnih osoba. Postoje oni koji se rado odazovu našem pozivu i sudjeluju u aktivnostima udruge, prebiru zajedno s nama probleme te traže načine kako pomoći brojnim korisnicima koji su svakog dana pred našim vratima. Potrebne su nam javne osobe koje će bez ustručavanja stati uz najugroženije kategorije građana, one siromaštvom diskriminirane te svojom nazočnošću dati im do znanja da imaju sluha za njihove probleme.
Kucamo na brojna vrata ne bi li pronašli pomoć za svoje korisnike. Humanitarna udruga Rijeka ljubavi izravno djeluje pružanjem pomoći u hrani brojnim građanima. Njih 3.500 pokriveno je projektom „Ublažavanje siromaštva na području grada Osijeka podjelom paketa života“, u okviru poziva „Ublažavanje siromaštva pružanjem pomoći najpotrebitijim osobama podjelom hrane i/ili osnovne materijalne pomoći“ koji se financiraju iz socijalnog Fonda europske pomoći za najpotrebitije 2014.-2020.(OP FEAD). Realizaciju projekta zahvaljujemo Ministarstvu za demografiju, obitelj , mlade i socijalnu politiku i djelatnicima Regionalne razvojne agencije Slavonije i Baranje d.o.o., osobnom angažmanu predsjedniku uprave dr. sc. Stjepanu Ribiću te posebno podršci saborskom zastupniku gospodinu Ivanu Anušiću , kao načelniku općine Antunovac kojima je naša adresa dobro poznata, gdje se često susreću s našim građanima. Gospodina Anušića krase njegova djela, veliki je humanitarac plemenita srca iz kojeg izlazi samo dobrota.
Humanitarna udruga Rijeka ljubavi pomaže i onima gladnima koji ne ostvaruju prava u sustavu socijalne skrbi. Jedino smo mjesto u Gradu Osijeku gdje se javno okupi svakog mjeseca preko tisuću ljudi. Tu masu ljudi nemoguće je izbjeći i ne vidjeti.
Mnogi ne žele priznati da im je teško i da su gladni. Treba preživjeti i ne stidjeti se prehraniti svoju obitelj uz pomoć drugih. Treba se stidjeti okretanja glave od onih koji pružaju ruku vapeći za pomoć, treba se stidjeti prešućivanja siromaštva koje zadire u domove, škole, vrtiće…. Ti ljudi trpe kršenje ljudskih prava, odnosno njihova prava nisu ostvarena, jr siromaštvo je najgori oblik nasilja.
Navodimo primjer V.Z. iz Osijeka koja prima 1.060,00 kn mjesečno kojima mora podmiriti režije od 800,00 kuna te joj za preživljavanje ostaje 360,00 kuna. U suzama liježe i budi se. Bezuspješno je kucala na sva vrata koja su za nju ostala zatvorena. Životna situacija utjecala je u velikoj mjeri na njeno zdravstveno stanje te se danas bori s gubitkom kose prouzrokovanog stresom i neimaštinom.
. Građani našeg grada ne mogu živjeti od ispraznih riječi. Vladajući moraju dijeliti probleme s građanima, a ne ponašati se kao da niski životni standard, nemogućnost pokrivanja osnovnih životnih potreba nužnih za preživljavanje ne postoji. Treba se aktivno uključiti u traženje boljeg.
Humanitarna udruga Rijeka ljubavi suočava se s pritiskom građana u potrebi, a nitko ne daje odgovore na upit kako preživjeti i kome da se obrate građani s primanjima od 805,00 do 1.500,00 kuna koji su nedostatni za život?!
U svom informatičkom sustavu Udruga broji preko 1.640 obitelji, odnosno više od 4.500 članova obitelji. Kapaciteti udruge su nažalost ograničeni, stoga nije u mogućnosti primati nove korisnike. Molimo naputak kome da se ljudi koji traže pomoć obrate.
Socijalne iskaznice kojima građani ostvaruju pravo besplatnog prijevoza, što je hvale vrijedan čin, dokaz je da se on kao vlasnik iskaznice nalazi u socijalnoj potrebi no takva iskaznica nije financijski pokrivena od strane izdavatelja, odnosno Grada i nepokriva „paket života“.
Humanitarne udruge svoju djelatnost obavljaju vodeći se dobrim djelom, suosjećanjem dok su institucije te koje imaju obvezu i dužnost skrbiti o građanima.
Niti kao humanitarci, niti kao građani, niti kao vjernici, niti kao odgovorni dio društva ne možemo dopustiti da danas, u 21. stoljeću u našem gradu netko bude na rubu gladi i živi u nehumanim uvjetima.
