O pojmu siromaštva teško je raspravljati,a pobližu definiciju možete naći na l stranicama Interneta npr.u Wikipediji, objavljenim znanstvenim radovima i sl…. npr..SIROMAŠTVO je:
” stanje u kojem pojedinci ili kućanstva nemaju materijalnih sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba ili za sudjelovanje u društveno prihvatljivom životnom standardu. Siromaštvo se može definirati na više načina. Apsolutno siromaštvo odnosi se na situacije kada pojedinci nisu u mogućnosti zadovoljiti osnovne potrebe nužne za održanje zdravlja i radne sposobnosti, odn. za fizički opstanak (prehrana, odijevanje, stanovanje, kretanje). Pretpostavlja se da je u svim društvima za opstanak potrebna ista količina dobara pa je granica apsolutnoga siromaštva ista u različitim društvima i mijenja se samo ovisno o kretanju troškova života. Apsolutno siromaštvo često se povezuje s ekstremnim oblicima siromaštva (glad, beskućništvo, neishranjenost). Relativno siromaštvo određuje se u odnosu na standard života koji se u određenom društvu i vremenskom razdoblju smatra prihvatljivim. S promjenom percepcije minimalno prihvatljivoga životnoga standarda mijenja se i definicija siromaštva; neki članovi društv. zajednice siromašni su tek u usporedbi s drugim članovima te zajednice. Ono što se nekad smatralo luksuzom, s vremenom može postati neizostavnim dijelom pristojna životnoga standarda (topla voda, strojevi za pranje rublja, televizori, automobili, hladnjaci, obrazovanje i sl.). Relativno siromaštvo često označava blaže oblike siromaštva, odn. standard dovoljan za podmirenje osnovnih životnih potreba, ali još uvijek znatno niži od onoga većine građana u društvu. Nejednakosti u bogatstvu ili dohotku uzimaju se kao pokazatelj relativnoga siromaštva. Koncept apsolutnoga siromaštva više se upotrebljava u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju, koje imaju nizak stupanj životnoga standarda, a pojam relativnoga siromaštva u razvijenim zemljama. Pojam subjektivnoga siromaštva podrazumijeva samoprocjenu; građani sami procjenjuju vlastito blagostanje, umjesto da ga procjenjuju stručnjaci. Na subjektivne percepcije siromaštva utječu pojedinačne želje i iskustva prijašnjega života. Nerijetko se događa da neki ljudi sebe smatraju siromašnima, iako objektivna mjerila to ne potvrđuju, i obratno, da neki sebe ne smatraju siromašnima, iako po objektivnim mjerilima ulaze u skupinu siromašnih. Sedamdesetih god. XX. st. pojavio se pojam novoga siromaštva, koji se povezuje s problemima financ. nesigurnosti i promjenama u obiteljskim oblicima (nesigurno radno mjesto, nezaposlenost, zaduženost, nemogućnost otplate kredita, kašnjenje s plaćanjem režija i sl.). Novo siromaštvo označava situacije u kojima obitelji ili kućanstva nisu sposobne održati dosadašnju razinu životnoga standarda, pa prelaze iz razmjerno sigurna života u neizvjesnost s kojom se do tada nisu susretali. Za utvrđivanje broja siromašnih u nekom društvu koristi se tzv. linija siromaštva (razina dohotka/potrošnje ispod koje pojedince ili kućanstva smatramo siromašnima). Različite zemlje koriste različite linije siromaštva (košarica dobara i usluga, statističke, subjektivne, službene linije itd.). Siromaštvo je prisutno u svim društvima bez obzira na njihovu razvijenost. U modernim (razvijenim) društvima, međutim, siromaštvo više nije problem većine, nego manjine. Nasuprot tomu, u nerazvijenim dijelovima svijeta znatno je veći broj onih koji žive u siromaštvu ili se suočavaju s njegovim ekstremnim oblicima. Prema procjenama Svjetske banke, početkom XXI. st. u svijetu je 1,1 mlrd. ljudi živjela s manje od 1 USD dnevno. Uzroci siromaštva mogu ležati u prirodnim (klimatski uvjeti, neplodno zemljište, širenje pustinja i smanjenje obradivoga zemljišta, nedostatak pitke vode, suše, poplave, iscrpljivanje prirodnih resursa i sl.), ekonomskim (nezaposlenost, nedovoljna uposlenost, niske zarade), političkim, društvenim, kulturnim ili individualnim čimbenicima (invaliditet, mentalna retardacija, bolest i sl.). Siromaštvo se često percipira kao »začarani krug« iz kojega se teško izlazi, pri čem se posljedice siromaštva prenose s generacije na generaciju. Najvažnije su mjere u borbi protiv siromaštva ekon. rast, širenje mogućnosti zapošljavanja, dohodovna potpora kroz soc. transfere i razvoj ljudskoga kapitala (ulaganja u obrazovanje i zdravlje ljudi). ”
Mnogi od korisnika nemaju nikakovih materijalnih prihoda a niti i imovine ..gdje onda njih svrstati ? Polemika oko same definicije neće nikome pomoći već sami učinite dobro ili osmislite način kako pomoći potrebitima. Humanitarna udruga Rijeka ljubavi učinila je sve , a i dalje radi ” punom parom” ….osnovala največu socijalnu samoposlugu u RH;osmišljava humanitarne projekte i mnogobrojne akcije ; skuplja donacije dobrih ljudi ; surađuje i educira mlade o potrebi humanitarnog rada ; zalaže se da se hrana ne baca već donira u humanitarne svrhe;kritizira neučinkoviti rad onih koji su za to zaduženi ; podiže putem i u suradnji sa medijima svijest o stanju u Zajednici , potrebi humanitarnog djelovanja i brizi za potrebite i sl..Priključite se i Vi i promijenimo nešto na bolje!