Primjer odgovornost i brige za potrebite
Čak je i poseban osvrt na evidentnu težu povredu ruke predsjednice humanitarne udruge Rijeka ljubavi koja se desila tijekom redovite rujanske podjele Paketa života potrebitima u našem okruženju, vjerojatno nedovoljan u nastojanju isticanja potvrde brige za istinsku dobrobit drugih više nego za svoje vlastito zdravlje i ugodu.
Zašto je ovo napisano i koje se poruke o istinskom osjećaju ne glumljenog i nepatvorenog odnosa prema obvezama mogu i moraju iz tog događaja iz čitati!
Radi se o gospođi Štefici Čučak koja je sa svojim požrtvovnim suradnicima osmislila nove načine humanitarnog rada kojeg svi oni praktično obavljaju u režimu 365/7/24 bez ikakve naknade i mogućnosti poštede, slobodnih dana, tjednog i godišnjeg odmora ili kao u ovom slučaju bolovanja.
Nakon odgovarajućeg i uspješnog bolničkog medicinskog tretmana ozbiljne povrede ruke predsjednica se u najkraćem roku vratila na lokaciju podjele prehrambenih i higijenskih artikala kako bi se minimalizirali negativni učinci u svezi podjele korisnicima. I ako pod bolovima i propisanom terapijom obveznog mirovanja za uspješno saniranje povrede sutradan je ponovo aktivno rukovodila i sudjelovala u redovitim aktivnostima Udruge.
Koje nju vrijednosti vode i o kojim se načelima tu radi? U drugim okolnostima i prilikama pojedinac bi „uzeo“ ili bi mu se „dalo“ bolovanje, a o odrađivanju poslova bi brinuo netko drugi. U ovom se slučaju sigurno ne radi samo o poštivanju preuzetih obveza „i pod cijenu osobne sigurnosti“ i „ugađanja samoj sebi“, već zasigurno o požrtvovnom podržavanju kontinuirane prakse humanitarnog rada i načela socijalne osjetljivosti.
Naravno nije ni mjesto ni vrijeme da se povodom ove „ozljede na radnom mjestu“ bavim „odgovornim odnosom“ prema preuzetim zadaćama, ali sam dužan i usuđujem se bez poučavanja bilo koga, napisati kako je takvo ponašanje za svaku pohvalu i da bi nam kao društvu i zajednici ali i pojedincu, sigurno bilo bolje da o istim obrascima odgovornog ponašanja češće svjedočimo. Dokaz je to da i među nama postoje ljudi kojima je briga za bližnjega – svetinja – i da se granice ljudskosti svakim danom sve više potvrđuju. U današnjem svijetu spremnost na takav oblik brige i požrtvovnosti rijetko svjedočimo.
Takvo se ponašanje ne smije zaboraviti!