„Blago vama, siromasi,
vaše je kraljevstvo Božje.
Blago vama koji sada gladujete:
vi ćete se nasititi!
Blago vama koji sada plačete:
vi ćete se smijati!
(Lk. 6, 20- 21)
„Rijeka ljubavi“, humanitarna udruga koju vodi gospođa Štefica Čučak je smještena u staru i derutnu zgradu u Strossmayerovoj ulici u Osijeku, koju je nemoguće vidjeti iz samog središta Grada i njegova blještavila, reklama, i nakita koji su ga još dugo nakon katoličkih i pravoslavnih božićnih blagdana ukrašavali i činili ga jednim od najljepših gradova u Hrvatskoj. Osobno, bilo mi je čarobno i prelijepo vidjeti kako nas s drveća u Sakuntala parku dočekuju anđeli s trubama…Anđeli su uvijek glasnici dobrih, prelijepih vijesti i radosti!
Zato i jesu anđeli!
Kraj je siječnja i grad živi svoju svakodnevnicu, nažalost, ponovno bez brojnih svojih sugrađana rasutih po zemljama Europske unije, a neki i na drugim kontinentima.
Zgrada u kojoj je smještena „Rijeka ljubavi“ pokazuje duh istrošenosti, iscrpljenosti, umora i nebrige gradskih vlasti koji su ovaj dio Osijeka i ovu zgradu odredili da se u njoj liječe vidljive i nevidljive rane vidljivih, ali zapravo – nevidljivih ljudi, od kojih mnogi, kad ih sretnu, jednostavno okrenu glavu na drugu stranu…Jer – pred oronulom zgradom, često u velikim i zamornim redovima čekaju oronuli ljudi svoj „paket života“, koji će im, kao dobra vila, udijeliti gospođa Štefica Čučak, i sama „nagrižena“ godinama, ali je svjesna koliko ljudi tužnih priča i tužnih životnih sudbina upravo od nje traže pomoć, jer su ih svi drugi ljudi i druge institucije odbacili i prezreli, kao što se odbacuje stara roba, stara hrana, stari namještaj….Ljudi, pa i cijele obitelji ovdje dolaze s nadom dolaze s nadom da će ovdje dobiti i „kruha i ruha“ i nasmijano lice i dobrodošlicu, koja se ne može glumiti! Dobro srce se ne može glumiti! Siromah to osjeća i dolazi tamo gdje će biti prihvaćen i voljen.
Uvijek mi je bilo čudno zašto je Isus rekao „Blago vama, siromasi“ i „siromaha ćete uvijek imati…“ – i zašto On, koji je „u dahu“ nahranio pet tisuća ljudi s dvije ribice io pet hljepčića, ne umnaža taj kruh i danas.
Dok nisam shvatila…..u siromasima se utjelovio Isus! Dodirujući siromahe, razgovarajući s njima u istini, s ljubavlju i strpljivošću, mi zaista, zaista dodirujemo samoga Boga. Jer – iz svakog dodira, iz svakog trenutka posvećena njima – bez obzira bilo to starci, djeca, žene, muževi, ali uvijek – poniženi, iscrpljeni, razočarani, izranjeni postupcima drugih, ili osjećajem krivnje zbog svojih životnih promašaja, kad im iskrena srca pristupimo, kad u našim očima vide dobrodošlicu, kad im pružimo ruku koja daje kruh i odjeću, cipele i čokoladu – mi osjećamo radost koja se ne može doživjeti ni na koji drugi način. Ni jedan osobni uspjeh, ni jedan osobni dobitak ne usrećuje nikoga, ni umjetnika, ni znanstvenika, ni čovjeka, ženu, dijete, ma kako uspješni bili, kao dodir, kao osobni dar koji je onome koji je u potrebi – darovan s ljubavlju.
Jedan takav susret bio je u uredu „Rijeke ljubavi“ u ponedjeljak, 28. siječnja. Bila sam u s gospođom Čučak, te mladim damama Tanjom Popović koja vodi Centar za edukaciju i informiranje potrošača iz Bilja i profesoricom s Filozofskog fakulteta u Osijeku, odsjeka za psihologiju, dr.sc. Silvijom Ručević.
U prostoriji su bili još jedan mladić, jedna djevojka, i još jedna gospođa, koji su sjedili za kompjutorima i radili svoje administritativne poslove koje i „Rijeci ljubavi“ trebaju.
Ozračje je bilo prekrasno: razgovarali smo kako što bolje i više učiniti za siromašnu djecu, svoje siromašne sugrađane, kojih je iz dana u dan sve više i više, i to unatoč silnih obećanja naših političara – kako će, samo ako im damo povjerenje, od našega grada, od našega kraja, od cijele Hrvatske – učiniti raj na zemlji.
A niti su napravili, niti rade, niti namjeravaju (koliko pratimo medije) ništa konkretno učiniti da se „krvna slika“ ljudi koji su gladni i kruha, i ruha, i toplih soba, i toplih duša, popravi… od djece u vrtićima, obitelji koje ne mogui preživjeti bez tuđe pomoći, do onih koji su stsari, usamljeni i bespomoćni, zapravo nesposobni za normalan, dostojanstven život.
Gledajući izvana – raj je vjerojatno za neke stvoren, barem materijalno, ali…kako oni koji žive u manje-više ugodnom raju materijalnog blagostanja, izvrsnih položaja i ugleda u društvu, koji kreiraju svaku, pa i socijalnu politiku, mogu izdržati scene koje njihova nedovoljna briga za svoje sugrađane stvara ispred zgrade „Rijeke ljubavi“, kad se siromasima dijele paketi za svakodnevni život. Da bi ih što manje gledali, izmjestili su ih od svojih i tuđih pogleda…Ali savjest – kako nju utišati? i zataškati? Kako se ne zagledati u vlastitu dušu i odgovornost?
S druge strane, u samoj zgradi, u uredu gospođe Čučak – slušamo prava, ostvarene , suvremene bajke sa sretnim svršetkom. Štefica ganuto priča o djeci koja su presretna kad dobiju nove patike, o čudima kojima je sama svjedoči: koliko ima dobrih ljudi, koji anonimno, kao gospodin iz Zagreba mjesečno daje hranu u vrijednosti 6000.kn, o dobrotvorima koji se nalaze na svim stranama i u svim krajevima „lijepe naše“, kako je upravo spremna poslati djetetu u prvom razredu gimnazije – prvi kompjutor, koji je baš za njega dobila…o ganutim dobrim ljudima koji joj pomažu, o srcima onih koji su joj zahvalni što im svojim djelom – hranom, odjećom, obućom, namještajem – pomaže preživjeti ovu zimu i teška vremena u kojima su se mnogi Osječani našli, a kojima se ne vidi kraja…“Svako treće dijete ide gladno u školu, svaki drugi umirovljenik nema dostatno sredstava za svakodnevni obrok i plaćanje režija. Živimo u zaista, zaista teškim i sve težim vremenima“, iščitavamo iz svjedočenja o svakodnevnim susretima gospođe Čučak sa svojim i gradskim siromasima.
Gospođe Tanja Popović i Silvija Ručević pažljivo slušaju i slijedom svjedočanstva gospođe Štefice, razmišljaju o putevima i načinima kako do što bolje suradnje sa svim mogućim državnim tijelima, ,ministarstvima, prema što učinkovitijem korištenju socijalnih fondova Europske unije, ali, one idu i dalje – kako tražiti i iskoristiti dobrotvorni fond koji nudi Bill Gates, multimilijarder i veliki svjetski filantrop. Razmišljaju i o osobnom obraćanju premijeru hrvatske Vlade, Predsjednice RH i ministarstvima, koji sigurno mogu, samo ako hoće – učiniti nešto lijepo za svoj narod, koji im je na posljednjim izborima poklonio svoje povjerenje. Jer, činjenica je da samo osječki siromasi – čine znatan „glasački potencijal“, kako bi se to birokratskim rječnikom reklo. I treba ih podsjetiti i na tu činjenicu!
Razgovor je vrlo kreativan, radostan, ideje se same rađaju, sigurni smo, svojim zalaganjem, radom, optimizmom, mi ćemo, biblijski pisac bi rekao „sa svojim Bogom, preskakati zidine!“ Da je to moguće – dokazuje upravo rad gospođe Čučak. Danas ona čini biblijski čudo umnažanja kruha…Kad je, ne više ni mlada, ni potpuno zdrava, osnovala „Rijeku ljubavi“ nije mogla ni slutiti kolikim će ljudima pomoći ne samo da imaju svakodnevno i kruha, i ruha, nego i koliko će dobrotvora potaknuti, s kolikim će se ljudima, susresti, kolike će suradnike dobiti, kako će, unatoč svojoj dobi, naučiti služiti se kompjuterom, otvoriti Facebook, govoriti na televiziji, i steći mnoge suradnike s kojima će, kako je sv.Majka Terezija govorila „učiniti nešto lijepo za Boga“.
Danas smo sigurni: svi korisnici različitih dobara „Rijeke ljubavi“ i svi oni koji su svoja srca, svoje slobodno vrijeme, svoja znanja i svoje sposobnosti, na njen poticaj poklonili „Rijeci ljubavi“ i njenim aktivnostima – blagovjesnici su Isusovih riječi koje ja zapisao sv.Luka, čovjek helenske kulture, širokih obzora, koji je, sigurna sam, o Isusu najviše doznao družeći se s Isusovom majkom Marijom, zapisao Isusove riječi“Blago vama, siromasi…“
Kraljvstvo je Božje MIR I RADOST u Duhu Svetom. A Duh Sveti je vrlo maštrovit i kreativan. Zato smo sigurni da su svi planovi i projekti gospođe Čučak nadahnuti Duhom Svetim, kao i sve ovo što je do sad ostvarila: besplatan frizerski salon za one koji nemaju novaca za frizuru, slavljenje Dana siromaha, dječje poklone za Božići Uskrs i još mnogo toga….Sigurne smo, ni Bill Gates neće odoljeti šarmu onih koji tako zaneseno, radosno i s ljubavlju žele pomoći onima koji su u velikoj materijalnoj, ali i drugim potrebama (stipendije, n aprimjer!) kao što to žele gospođe Štefica Čučak, i mlade dame Tanja Popović i Silvija Ručević – sa svim svojim suradnicima,prijateljima, prijateljicama, obiteljima, a ja ću im biti na raspolaganju, s ljubavlju! Jer to je skrivena ljepota Osijeka!
Ana Penić